Jednog dana...

Jednog dana, i ti ćeš voljeti nekoga tko neće tebe, shvatiti ćeš kakav je to osjećaj, osjećat ćeš se bespomoćno jer nećeš moći ništa promjeniti.

Jednoga dana vidjet ćeš je s drugim, poželjet ćeš da je ti ljubiš umjesto njega, suza će ti krenuti nećeš je imati snage obrisati jer previše će te boljeti spoznaja da te ne voli i da vjerojatno nikad neće.

Ti ćeš se tada pitati: ''ZAŠTO MENI, ŠTO SAM JA BOGU SKRIVO?'' a nećeš znati da ti on vraća za sve što ti meni radiš, što si radio, za svu bol koju si mi nanio.

Jednog dana dok budeš hodao s tugom u očima i više ne budeš onaj stari, možda se i ti sjetiš mene, možda ti se pojavi blijeda slika moga lika, tad možda shvatiš zašto ti se to događa. Možda shvatiš da to on sve vraća tada se možda i poželiš vratiti u prošlost da ispraviš sve, ali nećeš uspjeti jer šteta je prevelika i nemoguće je sve moje suze, sve puknute komadiće moga srca spojiti. Ti ćeš tada kada shvatiš a ponavljam možda shvatiš, dalje nastaviti svoj put po cesti nevoljenih jer ćeš i ti biti nevoljen. Tu ćemo se vjerojatno sresti, jer ja ću zauvijek voljeti tebe, a ti nikad nećeš mene...